Tuga je jedna od šest osnovnih ljudskih emocija, uz sreću, ljutnju, strah, gađenje i iznenađenje. Emocije mogu biti manje ili više ugodne, one u kojima uživamo i želimo ih što češće osjetiti te neugodne koje bismo vrlo rado izbjegli, ali zapravo niti jedna nije negativna, iako tugu često opisuju „negativnom“ emocijom.
Neugodne nam emocije ukazuju na postojanje nekog problema i mogu voditi naše ponašanje prema njegovom rješavanju. Primjerice, strah nas upozorava na opasnost i aktivira organizam na bijeg ili obranu od te opasnosti, ljutnja nas pokreće na promjenu i motivira nas da se izborimo za sebe. Univerzalna funkcija tuge je na neki način signalizirati da nam je potrebna pomoć. To može biti signal drugima koji ukazuje na to da nam treba utjeha ili nama samima da odvojimo malo vremena i nadoknadimo svoj gubitak. Nedavno sam naišla na citat: ˝ Tuga je dragulj čija vrijednost nije toliko poznata.˝ Zato je važno prihvatiti sve naše emocije kao jednako vrijedne i važne u procesu razumijevanja samih sebe.
Ponekad to nije jednostavno jer smo često odgajani na način da si ne dozvoljavamo izražavanje neugodnih emocija, primjerice tuge, kao da ona nije dopuštena, kao da je odraz slabosti (˝Nije ti ništa!˝, ˝Ne plači, pa nije ništa strašno˝, ˝Ne budi kao mala beba˝). A zapravo, ona je vrlo važna i korisna jer nam pomaže da bolje upoznamo sami sebe, nađemo način kako si pomoći i kako se nositi s tim nečim što nam uzrokuje tugu.
A uzrok tuge najčešće je gubitak nekoga ili nečega važnog za nas, iako, ono što nam uzrokuje tugu može se jako razlikovati među ljudima.
Psiholozi kažu da su neki uobičajeni uzroci tuge iskustvo odbačenosti od strane prijatelja ili osobe koju volimo, rastanci, bolest ili smrt voljene osobe, razočaranje neočekivanim ishodom (npr. ne dobiti dobru ocjenu kad to očekuješ).
Također, tuga se može iskusiti zajedno s drugim osjećajima, kao što su:
• bijes (npr. ako te osoba koju voliš napusti)
• strah (npr. da se nećemo moći nositi sa životom ili ići dalje)
• radost (npr. prisjećanje na vrijeme provedeno s izgubljenom osobom ili stvari; zadovoljstvo koje osjećamo u odnosu s nekim)
Tuga je i jedna od dugotrajnijih emocija i neki ljudi mogu pokušavati izbjegavati tugu iz straha da bi ona mogla vječno trajati, da nikada neće iz nje izaći ako joj se prepuste. Međutim, kao i sve emocije, i tuga odnosno tugovanje je proces koji ima svoj početak, razvoj i kraj.
Sljedeći put kada se susretnete sa svojim osjećajem tuge, umjesto da kažete ˝nije mi ništa˝, možete sami sebi reći : „Da, to je tako tužno, ok je da se tako osjećam.“
Dozvolimo sami sebi tugovati, jer i kroz taj osjećaj rastemo i učimo o sebi.
Naravno, ako je osjećaj tuge jako težak i uznemirujući, mudro je potražiti pomoć i s nekim (stručnim) o tome porazgovarati.
Već samim razgovorom o tuzi, ona može postati manja i podnošljivija.
Napisali: Ivona Maričić Kukuljan, dipl. psihologinja, prof., psihoterapeutkinja i Nikola Serdarević, dipl.psiholog, prof.
Kolumna je izrađena u sklopu projekta ProstoRi Podrške – program savjetovališta u zajednici.
Sadržaj ove kolumne isključiva je odgovornost udruge Terra. Stajališta izražena u kolumni isključiva su odgovornost udruge Terra i ne odražavaju nužno stajalište Europske Unije.
Projekt sufinancira Europska Unija iz Europskog socijalnog fonda.