Volontiranje? Odakle mi uopće ideja i želja za time? Sve je započelo u srednjoj školi prije nekoliko godina, kada sam se učlanila u volonterski klub. Shvatila sam da volim pomagati i da je to nešto što me stvarno veseli. Upravo zato odlučila sam napraviti pauzu između završetka srednje škole i odlaska na fakultet. Odlučeno je! Pauzirat ću godinu, volontirati i time pomoći zajednici u kojoj živim, steći nova iskustva, učiti izvan formalnog sustava obrazovanja i jednostavno biti sretna.
Pretraživala sam gdje mogu volontirati u Rijeci, pa i šire… I tako sam pronašla udrugu Oaza te odabrala volontirati u OŠ Škurinje s romskom djecom od 7 do 14 godina. Budući da se volim družiti s djecom, podučavati ih i igrati se s njima, pomislila sam kako je upravo to savršeno mjesto za mene. Od kraja mjeseca rujna, nekoliko puta tjedno koliko sam u mogućnosti, odlazim k njima. Svaki dan nakon što završe s nastavom, pomažem u pisanju domaćih zadaća, učenju ili ako nam ostane ponešto vremena – igranju. Uvijek se dobro osjećaš kada znaš da si nekome pomogao ili barem malo olakšao. Doduše, ponekad zna biti i naporno. Potpuno je razumljivo da djeca ne mogu biti mira i tiha, pogotovo ne nakon cijelog dana provedenog u školi. Mi se trudimo da im što više pomognemo stoga moramo biti koncentrirani 100% vremena, puni energije i žara da uspijemo. I ponekad nas to iscrpi, ali znam da se uvijek isplati! Čim te neko dijete zagrli, pokloni ti pjesmu ili crtež ili jednostavno zazove: „Učiteljice!“ s velikim osmijehom na licu, znaš da se isplati! I osim što imam priliku družiti se s tom divnom djecom, upoznala sam i predivne osobe koje rade s njima. Jer bez vedrog i podupirajućeg okruženja, moje iskustvo s volontiranjem ne bi bilo toliko pozitivno.
Sretna sam što sam krenula na ovaj put i zahvalna što mogu barem malo doprinijeti ovom sivom, užurbanom svijetu. Jer vjerujem da se svaka mala pomoć broji! A za sve koji imaju barem malo slobodnog vremena, neka pronađu nešto što ih zanima, a što će uljepšati tuđe živote. Jer volontiranje je win – win za obje strane.
Roma Đurić, volonterka