Smanjenje štete odnosi se na mjere sa ciljem smanjenja štete povezane sa uporabom droga, bez neophodnog zahtjevanja smanjenja ili prestanka drogiranja. Vrlo često su korisnici programa osobe lošijeg socioekonomskog statusa, stavljene na marginu društva i stigmatizirane. Nemaju adekvatne uvjete stanovanja, mjesto gdje bi se mogli pobrinuti za osobnu higijenu, pripremiti obrok te im izvanredna situacija u kojoj smo se svi zajedno našli, pandemija COVID-19 infekcije, predstavlja poseban izazov.

Osobe koje konzumiraju drogu suočavaju se s istim rizicima kao i opća populacija te stoga trebaju slijediti odgovarajuće savjete kako bi smanjili rizik od infekcije (EMCDDA, 2020). No, mogu biti izloženi i dodatnim rizicima, koji su povezani s nekim ponašanjima vezanima uz konzumaciju droga i sredinom u kojoj se konzumiraju droge ili gdje se pruža skrb. Rizici se povećavaju s visokom razinom tjelesnog i psihološkog komorbiditeta, koji je prisutan kod nekih osoba koje konzumiraju drogu, činjenici da su problemi s drogom češći u marginaliziranim zajednicama i stigmatizacijom koju često doživljavaju osobe koje konzumiraju drogu, a koje mogu kreirati barijere za promicanje mjera za smanjenje rizika.

Mnoge osobe koje koriste drogu, osobito sve starija europska populacija korisnika opioida, imaju višestruke zdravstvene probleme, koji povećavaju rizik (fatalne) COVID-19 infekcije (uključujući kronične bolesti kao što su KOBP, TBC, HIV, virusni hepatitisi, karcinom te druga stanja s reduciranim imunološkim sustavom) (Correlation European Harm Reduction Network, 2020; EMCDDA, 2020). Osim toga, kod osoba koje konzumiraju opioide postoji i povećani rizik od predoziranja, zbog toga što COVID-19 može uzrokovati poteškoće s disanjem, a poznato je da opioidi u većim količinama dovode do usporavanja i zaustavljanja disanja (EMCDDA, 2020).

Rekreacijska upotreba droga često se odvija u grupama ili sredinama u kojima se pojedinci okupljaju te mogu dijeliti drogu ili pribor za drogu. I dok dijeljenje pribora za injiciranje povećava rizik od infekcije krvlju prenosivim virusima (kao što su HIV i virusni hepatitis B i C), dijeljenje opreme za inhalaciju, parenje, pušenje ili injiciranje koja je kontaminirana sa COVID-19 može povećati rizik od infekcije i igrati važnu ulogu u širenju virusa. Iako se smanjenje štete obično usmjerava na rizike povezane s injiciranjem droga, često je manje pažnje posvećeno drugim putovima primjene. Epidemija COVID-19 mogla bi predstavljati dodatne rizike koji često nisu široko prepoznati i kojima ranije nije posvećivano puno pažnje, poput međusobnog dijeljenja ‘jointa’ kanabisa, cigareta, parilica ili pribora za droge.

Osim toga, pandemija koronavirusa na različite načine utječe na korisnike droga, pri čemu ovdje navodimo samo neke od njih (Sarosi, 2020). Za početak, osobe koje konzumiraju drogu često žive na margini društva, za život zarađujući prošnjom, seksualnim radom ili drugim nestabilnim poslovima, koji su danas uglavnom nestali zbog mjera uvedenih radi spriječavanja širenja koronavirusa, te zbog toga vrlo često ostaju bez prihoda. Osim toga, upravo radi navedenih mjera, mnogi su se dnevni centri, drop-in centri te druge službe zatvorile, gdje su osobe koje uzimaju drogu imale pristup osnovnoj podršci, testiranju na HIV te savjetovanju, hrani, vodi, tuširanju, perilicama rublja, i sl., dok im online usluge vrlo često nisu dostupne.

One osobe koje imaju dom te se mogu samoizolirati, mogu imati teškoće u nošenju s psihološkim efektima dugoročne samoizolacije. Usamljenost, anksioznost i nasilje u obitelji mogu dovesti do kriznih situacija.

Ekonomsko usporavanje kod osoba koje su imale nestabilne uvjete stanovanja dovodi do gubitka domova, dok osobe koje su imale stabilne uvjete stanovanja više ne mogu plaćati najamninu te se suočavaju sa iseljenjem.

Mijenja se situacija i na tržištu droga. Neke droge postaju skuplje, istovremeno kad osobe koje ih koriste imaju manje prihode. Nove psihoaktivne tvari zamjenjuju druge, dovodeći do još veće ranjivosti njihovih korisnika. Osim toga, ograničenje kretanja moglo bi voditi do smanjene ponude ilegalnih droga na tržištu. To bi imalo niz posljedica, posebno za ovisnike o drogama, te bi moglo rezultirati povećanom potražnjom za službama za liječenje ovisnosti. Osobe koje ne mogu doći do tvari koje konzumiraju, mogu prolaziti kroz apstinenciju tijekom razdoblja trajanja mjera, kada je zdravstveni sustav pod velikim opterećenjem.

Kontinuitet skrbi za osobe koje konzumiraju drogu, a koje koriste službe za liječenje ovisnosti, može predstavljati izazov zbog nedostatka osoblja, prekida rada i zatvaranja službi, samoizolacije i ograničenja slobodnog kretanja. Postoji i rizik reduciranog pristupa opijatskoj supstitucijskoj terapiji i drugim važnim lijekovima, kao i čistom priboru za droge. Upravo radi toga, korisnike se potiče da terapiju i pribor za droge uzimaju za duže vremensko razdoblje (npr. tjedan ili dva tjedna), a sve kako bi smanjili mogućnost izlaganja infekciji. Centri za detoks i liječenje ovisnika mogli bi prestati primati nove korisnike, što može dovesti do životno prijetećih događaja. Osim toga, zbog preopterećenog zdravstvenog sustava postaje teško osigurati kontinuitet životno važnih medicinskih tretmana (kao što je antiretrovirusna terapija), a ukoliko kriza potraje, može se javiti i nestašica lijekova.

Iako mnoge marginalizirane osobe imaju kronične zdravstvene probleme, uključujući respiratorne bolesti, rijetko imaju pristup zaštitnim maskama, rukavicama ili osnovnoj higijenskoj opremi za dezinfekciju ruku, koje su u ovoj situaciji vrlo važne. Ovdje važnu ulogu igraju službe koje su s njima u kontaktu i koje, često i same sa ograničenim resursima, korisnicima pomažu dajući im navedenu opremu.

Dodatni problem se javlja kod osoba koje konzumiraju drogu i koje se suočavaju s problemom beskućništva. One često nemaju alternativu, nego da svoje vrijeme provode u javnim prostorima, bez pristupa resursima za osobnu higijenu. Često spominjana samoizolacija za njih predstavlja posebno veliki izazov. No, i kada su smješteni u prenočišta za beskućnike, njihova prenapučenost predstavlja značajan zdravstveni rizik i za korisnike i za djelatnike. Osim toga, često ne postoje resursi za osiguravanje fizičke distance i sigurnosnih mjera.

 

KAKO OSIGURATI KONTINUITET PRUŽANJA USLUGA TIJEKOM COVID-19

Kako bi se reduciralo širenje COVID-19, dijeljenje droge ili pribora trebalo bi se snažno odvraćati te promicati fizičko distanciranje i higijenske mjere. Kao i druge zdravstvene i socijalne ustanove, službe za liječenje ovisnosti, skloništa za beskućnike i zatvori trebali bi dijeliti jasnu poruku kako reducirati rizik od infekcije te učiniti dostupnim materijale i korisnicima i zaposlenicima (EMCDDA, 2020). Oni bi trebali uključivati osobne mjere zaštite, poput pravilne higijene ruku, kašljanja i kihanja u lakat, osiguravanje sredstva za dezinfekciju ruku koja sadrže barem 60% alkohola. Korišteni prostori bi se trebali često čistiti i pravilno ventilirati te bi trebalo minimizirati dijeljenje predmeta.

I sami pružatelji usluga trebali bi se zaštititi, pružajući osoblju sve potrebne informacije o preventivnim mjerama, osiguravanjem potrebne zaštitne opreme te uvođenjem protokola za reduciranje rizika prijenosa i među osobljem i među pacijentima. Radi očuvanja kontinuteta usluga, trebalo bi smanjiti broj članova osoblja koji su u fizičkom kontaktu te uvesti rad na daljinu gdje je to moguće. Uspostava redovitih virtualnih sastanaka predstavlja izvrsnu alternativu u vremenu kada sastanci uživo nisu mogući te omogućava zaposlenicima da ostanu u kontaktu.

 

IZAZOVI U RADU UDRUGE TERRA

Udruga Terra od 2001. godine aktivno provodi program Smanjenja zdravstvenih i socijalnih posljedica uzimanja droga, u svijetu poznatiji kao Harm Reduction/Needle Exchange programi. Osim zamjene igala, osobe koje konzumiraju drogu imaju mogućnost korištenja dnevnog boravka udruge, a u sklopu njega i kuhinje, perilice i sušilice rublja te tuša. Redovito se pruža psihosocijalna podrška, savjetovanje, edukacija te pomoć u rješavanju socijalnih i zdravstvenih problema, pomoć u pronalasku posla, stana i sl.

S dolaskom koronavirusa, funkcioniranje dnevnog boravka za ovisnike se uvelike promijenilo. Od 16. ožujka dnevni boravak je zatvoren za posjetitelje, što su oni vrlo dobro prihvatili, shvaćajući da je to za zajedničko dobro. Kako više nije postojala mogućnost korištenja kuhinje, korisnicima se daju paketi s hranom, koju onda sami kuhaju. I dalje postoji mogućnost korištenja telefona udruge, i to uglavnom za kontaktiranje liječnika ili članova obitelji. Psihosocijalna podrška nastavlja se pružati putem telefona ili poruka (sms, messenger, e-mail), što omogućava pružanje kontinuiteta podrške u situaciji kada uobičajeni način rada nije moguć. Osim toga, kroz takve razgovore s korisnicima saznaje se što im je u ovom trenutku potrebno te im se, ukoliko je izvedivo, to i omogućava. Pojedini korisnici nemaju telefon, tako da je jedini kontakt s njima onaj uživo. To su uglavnom korisnici beskućnici, koje upućujemo na adrese na koje se mogu javiti za smještaj, kako barem u ovim uvjetima ne bi bili na cesti. Korisnici programa zamjene igala, sukladno preporukama, počeli su uzimati veće količine pribora, kako ne bi morali često dolaziti i kako bi izbjegli mogućnost zaraze. Prilikom dolaska, s njima se redovito obavlja i kratak razgovor (naravno, na sigurnoj udaljenosti) o zdravstvenom stanju te o tome kako se nose s trenutnom situacijom.

Od samog početka, korisnicima su bile vidljivo istaknute preporuke Nacionalnog stožera civilne zaštite, kao i Osnovne mjere zaštite od novog koronavirusa za osobe koje koriste drogu, koje nam je ustupio DPNSEE. Zahvaljujući donaciji Neosalona, korisnicima se dijele višekratne zaštitne maske, ali i rukavice te dezinfekcijska sredstva.

Smanjen je i broj djelatnika koji su s njima u kontaktu, koji su opremljeni sa zaštitnom opremom i koji s jednakim entuzijazmom i dalje nastavljaju s radom.

 

ZAKLJUČAK

Službe za smanjenje štete često su jedina kontaktna točka za osobe koje konzumiraju drogu da pristupe zdravstvenim uslugama. One pružaju zdravstvene i socijalne usluge, kao i osnovnu podršku te funkcioniraju kao važna veza s drugim spasonosnim uslugama. Uz službe za liječenje ovisnosti predstavljaju ključne zdravstvene usluge, koje će morati raditi i pod ograničenim uvjetima. Zbog toga je vrlo važno uvođenje sigurnosnih mjera, i radi zaštite korisnika, ali i djelatnika. Osim toga, službe smanjenja štete trebaju ići iznad uobičajenih aktivnosti u ovim teškim vremenima te pomoći klijentima u nošenju s novom situacijom. Ne samo osigurati sterilne igle i šprice, nego i hranu, vodu, maske i skloništa. Na kraju, to je ono što smanjenje štete jest: pragmatično i suosjećajno pomaganje osobama u potrebi (Sarosi, 2020).

Udruga Terra nastavlja s provedbom programa smanjenja štete, nastojeći maksimalno zaštititi i korisnike i zaposlenike, neprestano se prilagođavajući promijenjivim uvjetima u kojima radi te prateći preporuke nadležnih tijela. Pri tome ne zaboravljajući na njegovanje vrijednosti udruge te promicanje humanosti i filantropije kroz rad sa svojim korisnicima.

 

IZVORI:

Correlation European Harm Reduction Network. (2020). Harm Reduction must go on!. Preuzeto 02. travnja, 2020, sa izvora https://www.correlation-net.org/statement-harm-reduction-must-go-on/

EMCDDA. (2020). EMCDDA update on the implications od COVID-19 for people who use drugs (PWUD) and drug service providers. Preuzeto 26. ožujka, 2020, sa izvora http://www.emcdda.europa.eu/publications/topic-overviews/covid-19-and-people-who-use-drugs_en

Sarosi P. (2020). Reducing the Harms of a Broken System: Social Justice Demands during COVID-19. Preuzeto 08. travnja, 2020, sa izvora https://drogriporter.hu/en/broken/